Crkva “Sv. Nikola” nalazi se na desnoj strani rijeke Otinje, ispod južnog dijela srednjovjekovne tvrđave Isar. Na mjestu sadašnje crkve nalazila se druga, u literaturi spominjana kao Sifieva crkva, izgrađena 1341. godine i bila je metok Lesnovskog manastira. Car Dušan darovao ju je zletovskoj episkopiji, a 1381. godine Konstantin Dejanović darovao ju je Hilandaru. Nema sumnje da se crkva nalazila na mjestu sadašnje crkve, posvećene istom svecu. Crkva u postojećoj zgradi obnovljena je i izgrađena 1867. godine na mjestu stare, posvećene istom svecu – sv. Nikoli.

O obnovi/izgradnji crkve svjedoči i ploča postavljena iznad glavnog zapadnog ulaza, čiji tekst navodi da je crkva izgrađena za vrijeme mitropolita Ćustendilskog i Štipskog Ignacija, 10. svibnja 1867. godine.

Crkvu je izgradio protomajstor Gjorgi Novakov Džongar, sin poznatog debarskog majstora Novaka Džongara. Njegova građevinska aktivnost odvijala se u drugoj polovici 19. stoljeća i izgradio je nekoliko crkava u Makedoniji, Srbiji i Bugarskoj.

Crkva je u osnovi trobrodna bazilika, pokrivena trijemovima sa zapadne, sjeverne i južne strane, koji na prvom katu prelaze u galeriju u čijem se prostoru nalazi ženska crkva. Na zapadnoj strani galerija je na dva kata. Središnji brod je naglašen i pokriven s tri kupole, a bočne polucilindričnim svodovima. Na istočnoj strani crkva završava s tri poligonalne apside. U konstrukciji zgrade bočni zidovi su masivni, stupovi u unutrašnjosti su drveni, prekriveni rabic-om i ožbukani. Svodna konstrukcija, kupole i bočni polucilindrični svodovi izrađeni su od rabic-a, ožbukani i oslikani.

Crkva je monumentalna i prostrana, a svojim unutarnjim i vanjskim izgledom vrlo je slična crkvi “Sv. Bogorodice” u Novom Selu, Štip, koju je izgradio Andreja Damjanov. Zapadni portal je ukrašen: vrata su rezbarena, a iznad njih, u pješčenjaku, izvedena je figurativna i vegetativna dekoracija.

Unutrašnjost crkve ukrašena je freskama na svodovima, fresko ikonama i velikim ikonostasom s ikonama koje je izradio makedonski ikonopisac Dimitar Andonov Papradishki (1869.), kao i freskama u oltarskom dijelu, koje je izradio ikonopisac Kostadin Ivanov Vangelov iz Štipa. Ikonostas i baldahin izradio je Papradishkijev otac, Andon Kitanov, a vladičanski tron ​​djelo je poznatog mijačkog rezbara Dimitra Stanisheva.

Prostor galerije na prvom katu sastoji se od tri krila: sjevernog, južnog i zapadnog, koja su formirana iznad otvorenog trijema koji okružuje crkvu u prizemlju. Ukupna površina galerije iznosi 270 m². Visina od poda do stropa iznosi 2,90 m. Pod je drveni, “brodskog tipa”, postavljen na podgrede koje se oslanjaju na masivne zidove trijemova. Stropovi su oblikovani drvenom grednom konstrukcijom, trskom i žbukom. Sjeverni i južni prostor na istočnoj strani završavaju kapelama, odvojenim drvenim ikonostasima identične konstrukcije. Sva tri prostora prema lađi završavaju kolonadom okruglih stupova, međusobno povezanih lukovima lake konstrukcije. Kolonada je prekrivena drvenim parapetom s rešetkastim drvenim elementom. Na zapadnoj strani, galerijski prostor je proširen s pet ovalnih niša koje se protežu prema lađi. Galerija je osvijetljena prozorima i dostupna je drvenim stepenicama postavljenim na kamenom platou u jugozapadnom kutu crkve. Godine 1990. galerijski prostor je pretvoren u izložbu ikona i predmeta, a 2007. godine, nakon konzervatorskih zahvata, formirana je “Galerija ikona”.

Sastavni dijelovi objekta:

Ikonostas – sa sljedećim elementima: rezbarene carske dveri, sjeverne i južne dveri; veliki križ sa oslikanim raspećem Krista i još dva raspeća (jedno sjeverno i jedno južno) na ikonostasu; lijevo i desno od križa nalazi se zmaj – simbol pobijeđenog grijeha, na kojem su postavljene ikone Bogorodice i sv. Ivana u punoj veličini.

Ikone – prijestolja: „Sv. prorok Ilija“, „Sv. Pantelejmon“, „Sv. Arkanđeo Gabrijel“, „Sv. Atanazije“, „Rođenje Kristovo“, „Sv. Nikola“, „Sv. Bogorodica s Kristom“, „Isus Krist“, „Sv. Ivan Preteča“, „Preobraženje Kristovo“, „Tri sveca“, „Sv. Arkanđeo Mihael“, „Sv. Spiridon“, „Sv. Simeon Arkanđeo“.

Ikone za ljubljenje: “Sveta Nedjelja”, “Sveti Pantelejmon”, “Sveti Atanazije Aleksandrijski”, “Rođenje Kristovo”, “Sveti Nikola Čudotvorac”, “Bogorodica s Kristom”, “Isus Krist”, “Sveti Ivan Preteča”, “Preobraženje Kristovo”, “Tri sveca”, “Sveti Spiridon Čudotvorac”, “Sveti velikomučenik Georgije”.

Male ikonostasne ikone: “Uskrsnuće Kristovo”, “Sveti Ignacije”, “Sveti Haralampije”, “Sveti Efraim”, “Sveti Antun”, “Sveti Vasilije Veliki”, “Car Konstantin i carica Jelena”, “Rođenje Kristovo”, “Sveti Georgije”, “Uspenje Presvete Bogorodice”, “Uskrsnuće Lazarevo”, “Susret”, “Rođenje Presvete Bogorodice”, “Sveti apostol Petar”, “Sv. Ivan Evanđelist”, “Krštenje Kristovo”, “Preobraženje Kristovo”, “Navještenje”, “Sv. Josip Lijepi”, “Sv. Joakim Osogovski”, “Sv. Gabrijel Lesnovski”, “Sveto Trojstvo”, “Odrubljivanje glave sv. Ivana Krstitelja”, “Sv. Paraskeva”, “Sv. Arhiđakon Stjepan”, “Sv. Barbara”, “Sv. Sava”, “Sv. Katarina”, “Uvođenje Blažene Djevice Marije u hram”,„Sabor dvanaestorice apostola“, „Sveti Teodor Tirski“, „Sveti Arsenije“, „Sveti Oci“, „Sveti Ivan Rilski“, „Sveti apostol Simeon“, „Sveti apostol Toma“, „Sveti prorok Ilija“, „Sveti apostol Jakov“, „Sveti evanđelist Luka“, „Tomina nevjera“, „Sveti evanđelist Matej“, „Sveti Atanazije“, „Sveti apostol Pavao“, „Sveti Ivan Preteča“, „Sveti Spiridon“, „Sveti evanđelist Marko“, „Sveti apostol Filip“, „Sveti apostol Andrija“, „Sveti Demetrije“, „Sveti apostol Bartolomej“, „Sveti Kuzma i Damjan“, „Sveti Pantelejmon“, „Sveti Ivan“, „Isus Krist“, „Vrata su zatvorena“, „Sveti Simeon arhijerej“.