Spomenik Židovima
U prošlosti je Štip bio dom mnogim židovskim obiteljima. Naseljavanje Židova u gradu Štipu počinje 1498. godine. Prema jednom osmanskom sumarnom popisnom defteru iz 1512. godine, u Štipu je živjelo 38 židovskih obitelji doseljenih iz Soluna. Godine 1899. židovska zajednica dostiže svoj maksimum od 800 Židova. Nakon toga broj se postupno smanjuje, sve do pred Drugi svjetski rat, kada je u Štipu živjelo oko 140 židovskih obitelji.
Židovi u Štipu živjeli su na relativno malom i uskom gradskom prostoru, u najužem središtu grada. Židovske kuće bile su prizemne i katne. Veći dio njih bio je koncentriran na prostoru današnjeg trga, točnije kod hotela „Oaza“, uz Centar za kulturu „Aco Šopov“. Ovaj dio grada nosio je naziv Židovska mahala. Ovdje se odvijala njihova ukupna gospodarska i društvena djelatnost. Imali su svoje institucije, sinagogu i vlastitu školu. Jedno od mjesta okupljanja Židova iz Štipa bio je i židovski klub, gdje su se čitale novine, časopisi, knjige i druge židovske publikacije. Među kulturno-obrazovnim aktivnostima posebno se ističe rad amaterske dramske sekcije židovske mladeži. U Štipu je 1929. godine postojao i židovski omladinski zbor. Pod imenom „Hakoah“ postojao je i židovski omladinski nogometni klub. U razdoblju 1937.–1938. osnovano je društvo „Hašomer Hacair“, koje je okupljalo mlade Židove grada. Život židovskog stanovništva, kao i cjelokupnog makedonskog stanovništva, promijenio se nakon 6. travnja 1941. godine, osobito nakon bugarske okupacije.
Smisleno fizičko uništenje cjelokupnog europskog židovstva tijekom Drugog svjetskog rata izraz je bolesne ambicije Adolfa Hitlera da izgradi „Tisućgodišnji njemački Reich“.
U noći između 10. i 11. ožujka 1943. gradovi Štip, Skoplje i Bitola blokirani su od bugarske vojske i policije, a 11. ožujka u četiri sata ujutro svi štipski Židovi – muškarci, žene i djeca – prikupljeni su, najprije pretreseni do gola i opljačkani, a zatim prebačeni u improvizirani logor u Monopolu u Skoplju. Deportaciju Židova iz Makedonije u logor Treblinka u Poljskoj iz Monopola u Skoplju organizirali su njemački i bugarski fašistički organi s tri vlaka. U drugom vlaku, koji je krenuo 25. ožujka s dijelom skopskih, svim štipskim i skupinom bitoljskih Židova, stigli su u Treblinku 31. ožujka 1943. u 18:30 sati. Svi Židovi iz Makedonije deportirani su u logor Treblinka u Poljskoj, tada pod njemačkom okupacijom, gdje su ugušeni u plinskim komorama. Iz Treblinke se nitko nije vratio i nije ostao nijedan svjedok koji bi posvjedočio o strahotama uništenja židovskog stanovništva iz Makedonije.
U drugoj polovini rujna 1943. Treblinka prestaje postojati. Plinske komore su uništene, a bodljikava žica uklonjena. Mjesto na kojem su izvršena masovna ubojstva spaljeno je, na njemu su izgrađene kuće i farme te zasijana polja, s ciljem prikrivanja zločina.
U čast deportiranim Židovima iz Štipa, u središtu grada, na mjestu nekadašnje židovske mahale, 1985. godine podignut je spomenik, djelo umjetnika Metodija Andonova. Spomenik simbolizira životni put Židova, koji je tragično prekinut u ožujku 1943. godine. Na spomeniku su ispisana imena svih štipskih Židova koji su deportirani i ubijeni u Treblinki.



